Povijest rakije šljivovice

Rakija je orijentalni izraz za alkoholno piće koje se dobiva destilacijom provrele, fermentirane komine voća, biljaka ili žitarica, što je različito od kraja do kraja Lijepe naše. U Slavoniji se rakija najčešće pekla od šljiva : šljivovica…- ljuta, vrlo jaka i nasuprot meka, rakija s malim postotkom alkohola.Prepečenica je ona rakija koja je i dva puta pečena. Istodobno pekla se rakija i od grožđa : lozovača, od grožđanog koma, odnosno tropa : komovica, komovača, tropica…kao i od duda: dudovača. U nekim selima Đakovštine i brodskog kraja uz druge rakije, pekla se i repovača, rakija od šećerne repe koja je rezana i kuhana, posebice onda kada šljive nisu rodile. Na području Gradiškog kraja oživljen je običaj pečenja rakije od kukuruzovine – kuruze. Starinska ”Ižimača” u istočno brodskom mjestu Beravci je priredba, u kojoj se uz pomoć konja u sačuvanoj ižimači kružnoj drvenoj napravi, mljevenja i tiještenja jabuka u sok, jabukov mošt. Od kojega se nakon nekog vremena peče rakija – jabukovača.

Rakija, šljivovica slavonska, ”iz ‘rastovog ili dudovog bureta”, ponijela je slavu Slavonije svijetom. Ona je lijek i umornom, objesnom i prkosnom tijelu i duši. Bez nje se u Slavoniji, ne događa ništa važnijega: od rođenja pa do smrti. Ona je svojevrsni životni eliksir Šokaca, afrodizijakum. Daje im snagu i nudi veselje.

Svaki narod ponosan je na svoje rakije. U Hrvatskoj, a posebice u Slavoniji, šljivovica ima gotovo mitsku poziciju. Opjevana je u pučkim pjesmama, nudi se najdražim gostima i daruje najvažnijim osobama. U prošlosti Šokadije nije bilo kuće ili zadruge koja nije imala voćnjak – šljivik: ispod podkućnice ili negdje na stanu pod šumom (gospodarskoj cjelini izvan sela). Šljiva (plava ili bijela), smatrana je izrazito značajnim plodom. Ako je urodila – donosila je novce ukućanima: peko se pekmez, sušila za zimu, a najviše je išla u rakiju.